Odrasli smo s uvjerenjem da su neka djeca talentirana za crtanje i stoga lijepo crtaju, a neka jednostavno nemaju talente za to. Ali, je li to zaista tako?
Jedna od najvećih otkrića u mojoj osobnoj formaciji kao homeschooling mama i Montessori entuzijast bila je činjenica da je crtanje oblik komunikacije. I to ne zato što nisam znala da je crtanje između ostalog i oblik komunikacije nego zato što nisam obraćala pažnju na činjenicu da dok crta moje dijete komunicira o sebi, komunicira sa mnom (i okolinom) te iznosi svoj unutarnji svijet.
Naravno da, kao i svaki drugi oblik komunikacije, tako i likovno izražavanje koristi likovni jezik, i u tom smislu dijete može više ili manje usavršiti jezik kojim se koristi. Ali temeljna vrijednost crteža djeteta nalazi se prvenstveno u onome što želi reći, poručiti, objasniti o sebi ili komunicirati.
Odrasli pišu dnevnik, djeca crtaju
Nema jačeg ni snažnijeg komunikacijskog sredstva kod djece od crteža! Ovo me tijekom godina naučila moja draga prijateljica, umjetnica i likovna pedagoginja Kristina Perković, i od nedavno autorica Pipo likovnih radionica na Zapi platformi.
Kroz Pipo radionice na Zapi platformi naučit ćeš jednu temeljnu lekciju: kroz crteže dijete komunicira ne samo sa okolinom već i samim sobom. Ono mu pruža mogućnost da zadovolji svoje potrebe. Omogućuje mu da iznese svoj unutarnji svijet, svoja iskustva, misli, spoznaje i emocije. Zato je djetetu često teško ne crtati: ono često ne može riječima iskomunicirati cijeli svoj unutarnji svijet i zato žudi za plohom, papiro i bilo čime može ostaviti trag. Čini li ti se kada da tvoje dijete samo čeka da ti makneš pogled kako bi moglo crtati po zidovima, stolicama, podovima, kako bi uzelo neku boju i počelo farbati oko sebe?
Ako smo nekada to gledali kao izraz neposlušnosti jer “ne crta se po zidovima” - danas gledaj na to kao na trenutak izražavanja unutarnjeg svijeta. Naravno, to ne znači da djecu nećemo učiti da se crta po papiru i da likovno izražavanje ima svoje granice. Ali kad jednom počnemo gledati crtanje iz perspektive još jednog dječjeg, temeljnog komunikacijskog sredstva, puno ćemo češće dati svome djetetu prilike da se likovno izražava. Tada ćemo znati da je likovno izražavanje njegova iskonska razvojna potreba koju treba podržati.
Moje dijete misli da ružno crta
No, što ako tvoje dijete jednostavno nije zadovoljno svojim crtežima? Kako mu pomoći da shvati da je crtanje oblik komunikacije, te da je važan proces, a ne samo konačni rezultat?
Sir Ken Robinson, najpoznatiji pedagog i školski reformator prošlog stoljeća, u svom TEDexu prenio je ovu anegdotu: “Nedavno sam imao sjajnu priču koju volim - o djevojčici koja je bila na satu crtanja. Imala je šest godina i bila je na začelju učionice. To je bila učenica koja je rijetko obraćala pozornost. Kad je učiteljica ugledala zadubljenu djevojčicu, prišla joj je fascinirana i upitala: “što to crtaš?”, a djevojčica je odgovorila "crtam sliku Boga!”. Na što joj je učiteljica rekla - “ali nitko ne zna kako Bog izgleda”, a djevojčica joj je odgovorila “začas će”!”
I nastavlja Sir Ken Robinson: “Djeca se ne boje biti u krivu. Ipak, dok postanu odrasli većina djece gubi tu sposobnost i počinje se bojati da nisu u pravu. Mi danas imamo nacionalne obrazovne sustave u kojima su pogreške najgora stvar koju možete napraviti, a rezultat je da obrazujemo ljude - izvan njihovih kreativnih sposobnosti!"
Jedan od načina kako pomoći djetetu da shvati ljepotu crtanja je poticanje razmišljanja o procesu, a ne samo o rezultatu. Pitajte ih što su osjećali dok su crtali, što su željeli prenijeti svojim crtežom ili što ih je inspiriralo. Ovo ih potiče da razmišljaju o crtanju kao o načinu izražavanja, a ne samo o tome koliko je njihov crtež "lijep" ili "ružan".
Još jedan pristup je potaknuti ih da istraže različite tehnike i materijale. Dajte im priliku eksperimentirati s bojama, teksturama i oblicima. Usmjerite ih na eksperiment: “danas testiramo kako mehanički miješati boje” ili “danas ćemo eksperimentirati da kolažem…”
Neka se osjećaju kao mali kreativci, neka ih oduševi tehnika, materijal, proces!
Kada dijete shvati da nema "pravilnog" načina crtanja i da je svaki njihov crtež vrijedan i jedinstven, osjećat će se slobodnije da istražuje i izražava sebe. To će ih potaknuti na veću samostalnost i samopouzdanje u svom umjetničkom stvaranju.
Neki od najupečatljivijih umjetnika su započeli svoj put s jednostavnim crtanjem, ali su pronašli svoj glas i svoj stil kroz vlastite eksperimente i istraživanja. Sjetite se anegdote o Vincentu van Goghu, koji je u svojoj mladosti smatrao da ne crta dovoljno dobro, ali je kroz svoj život razvio jedan od najprepoznatljivijih stilova u povijesti umjetnosti.
Kreativnost se rađa u pogreškama
Da bismo bili kreativni, da bi kreativnost kao vještina izvirala iz nas moramo se osloboditi bojazni da ćemo pogriješiti. Isto vrijedi i za dječje crteže. Svaki dječji crtež odraz je unutarnjeg stanja, komunikacija prema van, ali i vještina upravljanja rukom i prevođenja vizualne percepcije na papir.
Često se događa da odrasli imaju tendenciju da procjenjuju dječje crteže prema standardima odraslih umjetničkih kriterija, što može ograničiti djetetovu percepciju vlastite kreativnosti. No, trebamo shvatiti da je dječja kreativnost neiscrpna i da se svaka crtežna linija rađa iz dubokog osjećaja, mašte ili iskustva.
Djeca uče hodati tako da padaju. Djeca uče crtati tako da “krivo crtaju”.
Zašto Pipo radionice
Naš školski sustav usmjeren je, u svojoj suštini, na traženje i izbjegavanje grešaka. Biti svjestan da ne postoji "lijep" ili "ružan" crtež kod djece ključno je za poticanje njihove likovne kreativnosti i samopouzdanja. Svaki crtež nosi sa sobom jedinstvenu priču i izražava unutarnje svjetove djeteta na način koji je jedinstven samo njima. I to je ono što je potrebno prenijeti djetetu.
Dijete možete potaknuti ovim rečenicama:
1. "Volio/la bih čuti što ti je na umu dok crtaš. O čemu si razmišljao?"
2. "Danas istražujemo točku na ovakve načine. Kako bi mogao započeti?”
3. "Tvoj crtež govori priču. Što ti misliš da tvoj crtež želi reći?"
3. "Što znače ove linije ovdje?"
4. "Kako si se sjetio upariti ove dvije boje! Hoćeš mi reći zašto?”
5. "Što te obuzima kada bojaš?"
6. "Na što te podjeća ovaj crtež?"
U Pipo likovnim radionicama promišljamo o likovnom izražavanju upravo na ovakav način: o procesu, o emocijama, ideja, tehnikama i eksperimentiranja tijekom procesa. Jedna nam je mama čak napisala: “Pipo radionice imaju terapeutski učinak na našu kćer!”
I to je upravo ono čemu doprinosi umjetnost u životu naše djece: likovno izražavanje je prostor slobode, samopouzdanja, prostor kreativnosti bez šablona.
Kao što je više puta izjavio Sir Ken Robinson: “Umjetnost nije luksuz. Ona je bitan dio obrazovanja jer potiče kreativnost, inovativnost i problem-solving vještine... Likovno izražavanje potiče divergentno razmišljanje i sposobnost vidjeti svijet iz različitih perspektiva… Ona je važna kao i matematika ili znanost jer doprinosi cjelovitom razvoju djeteta."
Comments ()