Montessori učitelji koriste jezik koji je namjeran i koji potiče neovisnost.
Jedna od mojih najdražih članaka koji objašnjavaju Montessori filozofiju jednostavnim riječima koje svatko – učitelji i roditelji – može razumjeti. Radi se o članku Christina Clemer i Cassandra Stone “These 7 Montessori phrases are perfect for school and home”.
Ovdje ga donosim u svom slobodnom hrvatskom prijevodu.
Montessori je teško sažeti u nekoliko riječi: to je filozofija o obrazovanju i razvoju djece koja je u nama. To je specifičan način na koji se vidi svijet. Mislim da je jedan od najlakših načina da shvatite što Montessori znači jest slušati kako Montessori učitelji govore.
Montessori vodiči (učitelji) koriste jezik koji poštuje dijete i pruža dosljedna očekivanja. Riječi su pažljivo odabrane kako bi potaknule djecu da budu neovisna, intrinzično motivirana te kritička razmišljanja.
Ovdje vam ostavljam sedam uobičajenih izraza koje biste čuli u bilo kojoj Montessori učionici te donosim objašnjenja kako ih uključiti u svoj svakodnevni život s djecom.
1. “Vidio sam da si naporno radio”
Fokusiranje na proces, a ne na ishod temeljno je načelo Montessori filozofije. Izbjegavajmo govoriti djeci "bravo!” ili "kako lijepo!", a umjesto toga govorimo o tome kako su se dugo usredotočili ili kako su pažljivo pisali i kako svatko može lako pročitati njihov rad.
Hvaljenje djetetova truda, a ne njegovih ili njezinih postignuća, pomaže u usađivanju načina razmišljanja o rastu u kojem on ili ona vjeruje da se može poboljšati svojim vlastitim naporima.
Umjesto da svom djetetu kažete: "Ti si dobar dječak", recite mu: "Primijetio sam da si bio jako ljubazan prema svom bratu jučer kad ste dijelili svoj kamionet." To mu pokazuje da vidite njegovo dobro ponašanje, ali bez osude. Umjesto da kažete: "Ti si nadareni umjetnik", pokušajte: "Primijetio sam da si nastavio raditi na svom crtežu sve dok nije ispao baš onakav kakvog si htio".
2. “Što ti misliš?”
U Montessori filozofiji dijete je samo sebi učitelj. Učitelji su tu kao vodiči koji ga podučavaju i pomažu mu, ali on stvari otkriva sam, kroz okolinu i pažljivo pripremljene materijale.
Samoanaliza i samoprocjena čine veliku razliku u tom otkriću.
Kada vas dijete pita: "Sviđa li ti se moj crtež?" Pokušajte okrenuti pitanje umjesto da samo kažete da vam se sviđa. Pitajte ga što misli, kako je odlučio koje će boje koristiti i koji mu je omiljeni dio. Pomozite mu da počne sam ocjenjivati svoj rad umjesto da traži vaše odobrenje.
3. “Gdje bi to mogao potražiti?”
Neovisnost je još jedna ključna vrijednost u svakoj Montessori učionici ili domu. Naš cilj kao vodič odnosno učitelj je pomoći djeci da rade stvari sami. Dakle, iako je ponekad lakše jednostavno odgovoriti na pitanje kada nas dijete pita gdje je nešto ili kako nešto učiniti, često na njihova pitanja odgovaramo drugim pitanjima poput "gdje bi to mogao potražiti?" ili "kojeg bi prijatelja (ili ukućana) mogao zamoliti za pomoć?".
Ako vaše dijete izgubi cipele i vidite ih kako vire ispod kreveta, pokušajte mu postaviti pitanja umjesto da mu ih odmah date.
“Gdje si bio kad si izuo cipele? Jesi li provjerio svoju sobu?" To može trajati dulje, ali isplati se kada počne preuzimati više inicijative i manje tražiti vašu pomoć.
4. “U čemu bi želio moju pomoć?”
U Montessori školi djeca su odgovorna za mnoge stvari, uključujući brigu o svojoj okolini. Djeca su često jako ponosna na ovu odgovornost, provode puno vremena uređujući cvijeće za stol, zalijevajući vrt i veselo perući prozore i stolove.
Ponekad je ipak posao prezahtjevan ili pretežak. U tim slučajevima pitamo dijete kako možemo pomoći. Ne želimo ući i "spasiti" ga, dajući mu poruku da nije sposoban, ali također ga ne želimo ostaviti preopterećenim.
Na primjer: ako je vaše dijete umorno, ali treba pospremiti Lego kockice prije spavanja, gledanje svih tih dijelova moglo bi se činiti previše teškim. Ne mora biti sve ili ništa. Pokušajte "koju boju želiš prvo pospremiti?" ili "Ja ću pospremiti žute figure, a ti možeš plave" kako biste mu pokazali da ste tu za njega.
5. “U našoj učionici, mi...” ili kod kuće: “U našoj kući, mi...”
Ovaj mali izraz koristi se da se podsjeti djecu na sva pravila i željeno ponašanje u učionici. Ako ga objektivnim rečenicama podsjećamo na to kako zajednica funkcionira - umjesto da izdajemo naredbe - mnogo je vjerojatnije da ćemo izmamiti djetetovu suradnju.
Rečenice poput "U našoj učionici sjedimo dok jedemo" - umjesto "ti sjedni!" - potaknuti će dijete na suradnju umjesto na borbu za premoć.
Kao i svi mi, djeca žele biti dio zajednice, a mi ih jednostavno podsjećamo kako zajednica funkcionira.
Ako imate pravilo da se po kući hoda a ne trči, umjesto "prestani trčati/nemoj bježati", pokušajte reći "u našoj kući, mi hodamo" i vidite hoće li možda biti manje negodovanja.
6. “Nemoj ga uznemiravati, on se koncentrira”
Zaštita dječje koncentracije temeljni je dio Montessori filozofije. Montessori učionice daju djeci duge blokove neprekidnog rada, obično tri sata. To omogućuje djeci da razviju duboku koncentraciju, bez ometanja nekog krutog rasporeda koji kaže da je vrijeme da se prijeđe na učenje nečeg drugog.
Primamljivo je dati kompliment djetetu koje dobro radi, ali ponekad je čak i jednostavan kontakt očima dovoljan da razbije njihovu koncentraciju.
Sljedeći put kad vidite svoje dijete kako se koncentrira na crtanje slike ili gradnju tornja, pokušajte samo proći pored njega, a da mu ne kažete koliko mu to dobro ide. Kasnije, ako se sjetite, možete mu reći da ste primijetili koliko je usredotočen na svoj posao.
7. “Slijedite dijete” (“Follow the child”)
Ova zadnja točka je vrlo važna. To je nešto što Montessori učitelji govore jedni drugima i roditeljima—ne djetetu. Često podsjećamo jedni druge da “slijede dijete”, da vjeruju da svako dijete slijedi svoju unutarnju liniju razvoja, da postoji razlog zašto nešto radi.
Ovo nas podsjeća da potražimo razlog iza takvog ponašanja. Podsjeća nas da neće sva djeca prohodati do godine ili čitati do četvrte godine—nisu pročitali priručnike i nije ih briga za prekretnice koje bi "trebali" dostići.
Slijediti dijete znači imati na umu da je svako dijete jedinstveno i da ima svoje potrebe, strasti i talente na temelju kojih se mora voditi.
Ako ne možete natjerati svoje dijete da čita, pokušajte gledati ono što voli - ako voli biti smiješno, možda će ga zanimati knjiga viceva, a ne klasična knjiga za djecu koju ste imali na umu. Ne zaboravite da “slijediti dijete” može vam pomoći da ga vidite drugačije i radite s njim, a ne protiv njega.
Jedna od lijepih stvari Montessori filozofije je da je ona mnogo više od vrste obrazovanja: to je način gledanja i doživljavanja djece. Čak i ako vaše dijete ne ide u Montessori školu, ideje možete lako prenijeti u svoj dom i promatrati kako vidljivo raste neovisnost i koncentracija vašeg djeteta.
Comments ()