"Pomozi mi da to učinim sam" jedno od najpoznatijih učenja Marije Montessori. Ali postoji jedno njeno učenje koje mi je još više pomoglo: “imaj povjerenje u dijete”.
Maria Montessori je smatrala da dijete – u sebi – ima unutarnjeg učitelja. Ona je taj glas nazvala „unutarnjim učiteljem“, mudrim vodičem koji ga želi voditi do razvoja, rasta, zadovoljstva i blagostanja. Upravo je taj nesvjesni glas, koji će kasnije biti nazvan "volja", prvi koji dijete uči slušati.
Dijete nosi sjeme koje mora rasti. Dijete je – drugim riječima – poput biljke koju treba njegovati i hraniti kako bi dala plod. Mi dajemo osnovne poticaje, okolinu, vrijeme i pažnju, ali protagonist svoga rasta je dijete samo!
Tradicionalni školski sustav, naprotiv, temelji se na suprotnoj predodžbi: dijete je poput kamena koji se mora oblikovati. Taj sustav smatra da će ti učitelj reći “što trebaš učiti, kada to trebaš učiti, koji je pravi odgovor i ne prepisuj!”.
To su dvije suprotstavljene i antitetičke vizije.
Djeca su po prirodi znatiželjna
Koliko ti se puta dogodilo da ti dijete dođe u ekstazi jer je shvatilo da ogledalo odbija sunčevu svjetlost, da zvijezde mogu “padati” ili da može slamčicom zadržati vodu u zraku?
Međutim, postoje situacije u kojima djeca mogu izgubiti sposobnost divljenja, iznenađenja, zadivljenosti, ekstaze i oduševljenja svijetom oko sebe.
Ipak, nikad nije ništa izgubljeno. Postoji pet osnovnih sastojaka za poticanje znatiželje kod djece.
1) Vjeruj djetetu! Maria Montessori vjerovala je da dijete samo po sebi želi učiti i rasti te da unutar sebe (intrinzično i podsvjesno) zna na čemu treba raditi da bi se ispravno razvijalo.
To znači da ako djetetu pružimo bogato okruženje za istraživanje, neće biti potrebe da ga tjeramo da uči ili nećemo se trebati brinuti hoće li se razvijati u skladu sa svojim vršnjacima.
Tada ćemo vjerovati da će dijete znati izabrati svoj izvorni razvojni put koji će pratiti na svoj jedinstveni način i svojim tempom.
Također, možemo vjerovati da će dijete samo naučiti svoje tjelesne granice. Mala djeca su znatiželjna i žele istraživati svijet oko sebe - koliko si puno pomislila “pa dobro zar ni minutu ne možemo biti mirno?” E pa to je upravo temeljan sastojak dječje znatiželje, toliko važne za njegov razvoj. Budi zahvalna na toj "nemirnoj" istraživačkoj čudi.
Postoje neke neugodne situacije, padovi i ogrebotine koje ne možemo spriječiti i koje bismo možda trebali dopustiti (u razumnim granicama naravno). Uostalom, zar se tako ne uči? Kad ono padne, kad se okrzne ili kad pogriješi mi ćemo biti tu ako želi podršku: „oh kako je strašno i teško vidjeti da si se ozlijedio, ali tako sam sretna što tvoje tijelo zna kako se izliječiti! Nije li to izvanredno?“
Pitaj se: brinem li se stalno o djetetovom razvoju ili hoće li se ono možda povrijediti? Možeš li ostaviti po strani ove brige o budućnosti i uživati u trenutku u kojem se nalazite danas, na njegovom jedinstvenom i neponovljivom putovanju?
2) Bogato okruženje poticajno za učenje
Kako bi dijete razvijalo znatiželju o svijetu oko sebe i želju za učenjem moramo mu ponuditi bogato okruženje za učenje i vrijeme da ga istražuje.
Okolina u kojoj boravi i učiti ne mora biti puna skupih materijala: istraživanje u prirodi je primjerice potpuno besplatno, nizanje pašte na konopu ili prebacivanje sušenog graha iz posude u posudu košta vrlo malo. Toliko plaćamo dječje aktivnosti (sport, učenje stranog jezika, itd.), a koliko košta naše vrijeme i neka jednostavna do-it-yourself aktivnost u kući?
Što se tiče aktivnosti učenja u domu, znamo da je važno promatrati dijete i ponuditi mu priliku da ono što ga tom trenutku zanima provede u praksi.
Pitaj se: kako izgleda okruženje u kojem se moje dijete razvija? Imali li mogućnosti istraživanja? Kako se odrasli oko njega odnose prema njegovom istraživačkom ponašanju? Prekidaju li ga i omalovažavaju njegove istraživačke pothvate?
3) Vrijeme
Kako bi djeca razvila i slijedila svoju čežnju za otkrivanjem, istraživanjem i iskustvom čuda, vrijeme je krucijalan element! Ali kakvo vrijeme? Nestrukturirano vrijeme bez žurbe, bez jurnjave, bez aktivnostima u velikim grupama koju vodi odrasla osoba, vrijeme dosade i tkz. slow living. Omogući djetetu vrijeme za istraživanje i kretanje, jezik i razgovor, izgradnju veza, znatiželju i čudenje - vidjet ćeš velike pomake u njegovom razvoju.
Pitaj se: Bilo da radim van kuće part time ili full time, ili provodim svoje dane sa djecom, razmišljam li kreativno o svom tjednu i danima? Mogu li izdvojiti 15-30 minuta slobodnog, nestrukturiranog vremena svaki dan za svoje dijete? Možda sat ili dva vikendom? Ima li moje predškolsko dijete previše strukturiranih aktivnosti nakon vrtića od kojih možemo odustati? Ima li vremena za slobodnu igru?
4) Sigurni i čvrsti temelji
Kao roditelji možemo i moramo ponuditi fizičku i emocionalnu sigurnost i zaštitu djetetu. Zaštitit ćemo ga od električnih utičnica, prometnih ulica i drugih fizičkih opasnosti. Zaštitit ćemo naše domove, ili barem neke njihove dijelove, kako bi djeca mogla istraživati u slobodi.
Čak i s emocionalnog stajališta možemo ponuditi sigurnost, možemo ga prihvatiti onakvog kakav jest kako bi ono vjerovalo u svoj uspjeh uz našu pomoć (čak i kad prolazi kroz teške trenutke). Ova zaštita i osjećaj sigurnosti osigurat će mu slobodu da bude znatiželjno u i prema svijetu.
Pitaj se: Postoje li načini da djetetu jasnije pokažemo da smo uz njega, čak i u najtežim trenucima? Možemo li ga češće pogledati u oči dok nam priča svoje današnje otkriće ili poteškoću? Možemo li mu ćešće tijekom dana potvrditi svoje povjerenje prema njemu i njegove osjećaje prema stvarima (čak i onima koje nam se čine beznačajnima)?
5) Potaknuti osjećaj čuđenja
Možemo djetetu postavljati pitanja o svijetu koji vidimo, pozvati ga da istražuje svim osjetilima i što češće odlaziti s njim u prirodu. Kada vodim Paolu (2,5 g.) u svakodnevnu šetnju ona se svaki put zaustavlja kod grmova, uhvati list ružmarina i pomiriši ga. Pita: “što je ovo mama?” Dođe do grma lavande i s čudenjem kaže: “mama, vidi kako miriši! Stane kod cvijeta, obgrli ga i kaže mi "mama, ovo je divno!" (ovakvom pristupu sam je naučila od malena i o ovome možeš saznati više u programu Zapi za malene).
Kad su na plaži pokazujem joj kamenčiće raznih površina i oblika: hrapave, glatke, okrugle, duguljaste. Svaki put imenujem što vidim, a ona s čuđenjem i iznenađenjem ponavlja za mnom!
Pitaj se: Dajem li svojem dijetetu primjer i pokazujem li osjećaj čuđenja? Pripovijedam li o stvarima koje vidi oko sebe s ushićenim tonom? Odgovaram li iznenađeno kada mi dijete dolazi s ushićenjem jer je nešto otkrilo? Dopuštam li mu da istražuje svim svojim osjetilima? Koristim li prirodu da potaknem osjećaj čuđenja kod djeteta?
Kad “naletiš” na poteškoću u ostvarivanju ovih ciljeva sjeti se da su djeca prirodno zainteresirana za otkrivanje, proučavanje i učenje. To je njihova fizička, fiziološka čak i antropološka potrebama. Naša uloga kao roditelja je pratiti, promatrati i poticati što ponekad znači da ćemo manje pričati, više slušati te truditi se živjeti smireno uz razumnu dozu fleksibilnosti.
*********
Često me roditelji pitaju kako su naša djeca toliko znatiželjna i motivirana za samostalno istraživanje. Kako bi ti pomogla da i ti ostvariš isto na Zapi platformi sam pripremila seriju Montessori knjižice i lekcije! Prva knjižica iz serije je "Ptice selice". Sada, kada na dolazak proljeća tvoje dijete bude počelo primijećivati zvuk ptica selica koje su se vratile iskoristi ovaj predivan resurs kao vašu višetjednu ili mjesečnu temu! Čitajte, učite, proučavajte te stvarajte ručne radove povezane s temom ptice selice! Promatrajte prirodu i tako potakni znatiželju, čuđenje i iznađeno učenje kod svoga djeteta.
Comments ()